VoyForums
[ Show ]
Support VoyForums
[ Shrink ]
VoyForums Announcement: Programming and providing support for this service has been a labor of love since 1997. We are one of the few services online who values our users' privacy, and have never sold your information. We have even fought hard to defend your privacy in legal cases; however, we've done it with almost no financial support -- paying out of pocket to continue providing the service. Due to the issues imposed on us by advertisers, we also stopped hosting most ads on the forums many years ago. We hope you appreciate our efforts.

Show your support by donating any amount. (Note: We are still technically a for-profit company, so your contribution is not tax-deductible.) PayPal Acct: Feedback:

Donate to VoyForums (PayPal):

Login ] [ Main index ] [ Search | Check update time | Archives: 1 ]


[ Next Thread | Previous Thread | Next Message | Previous Message ]

Date Posted: 13:53:07 06/28/02 Fri
Author: PPLMO
Subject: Obicno ne lupetam o politici ... al' svideo mi se clanak ...



Gospodine moj...

Princ na zebri protiv suda

„Ja doš’o!“
(„Jazavac pred sudom“, Petar Kočić)

Piše: Momčilo Petrović

Princ na zebri naše demokratije, potpredsednik Demokratske stranke,
Čeda Jovanović, Čeda „Oženi me!“ - kad smo već kod toga, da li je neko
fotografisao grafit na početku beogradske Maršala Tita „Čedo, oženi me.
Žarko Korać“? - dakle, onaj Čeda, opet pravi neprilike svom šefu Zoranu
Đinđiću.

Ne, ne mislim na to što se povodom ubistva generala Boška Buhe i
ponovo rasplamsane rasprave o postojanju veze organizovanog kriminala
i vrhova vlasti opet postavlja pitanje: „A čiji je bio onaj džip koji su
zapalili Čedi?“ - reč je o zajedljivosti onih koji džip nikada neće ni imati.
Drugačije: ima se, pa se i pali. Još drugačije, i jednostavnije: odgovor na
to pitanje otišao je u dim. Čije su oči zasuzile, a čije će tek suzu proliti,
čitaćemo jednom, možda... i zato ostavimo Čedin džip na miru.

I onaj nesrećni pešački prelaz ispred Skupštine Srbije koji su džabe
krečili, jer ga nisu udostojili ni postavljanja semafora. Ostavljen je da
izbledi.

Sada se ispostavilo da je cela ona gužva - sve one kritike na račun
bahatosti novih vlasti - napravljena zbog jedne kante bele farbe. Samo,
ja sumnjam da je Čeda tada zaključio da bi izgledao pametnije da je pred
televizijskim kamerama sebi na glavu prosuo tu boju, nego što je
objašnjavao kako je reč o potezu od opšte koristi, a uostalom:
on-je-rek’o-i-tako-ima-da-bude. A očigledno je da mu ni Zoran Đinđić
nije na vreme očitao primerenu bukvicu, pa „divlje dijete“ beogradske
politike opet brlja.

Već dva puta, naime, odlaže se suđenje Mariji Milošević zbog, valjda,
„izazivanja opšte opasnosti“, ili nečeg sličnog, pošto se Čeda Jovanović
ne odaziva na poziv suda da svedoči. U noći kad je njen otac a naš
prethodni šef države iz Užičke odvođen u Centralni zatvor (odakle će
posle u Hag), Marija Milošević „ispalila je iz revolvera ‘smit i veson’ više
hitaca“, a Čeda je bio u neposrednoj blizini - on je Miloševiću garantovao
svojom časnom rečju da ako mirno ode u CZ, neće biti isporučen Hagu.
Posle, kad se ovaj već obreo tamo gde je i sada, Čeda je objasnio da je
on održao reč, i da je reč o nesporazumu usled nedorečenosti: njegova
časna reč, naime, odnosila se na tvrdnju da glavni optuženik Karle del
Ponte te noći neće biti spakovan u helikopter... ali da Miloševiću to nije
rekao iz humano-taktičkih razloga. Ostalo je istorija, naša, a Čeda svoju
još piše. Neizvršavanje svoje građanske i zakonske obaveze, svedočenje
pred sudom, on je viteški (princ, kažem ja!) objasnio odsustvom želje da
„bude predstavnik demokratske Srbije koja se na takav način obračunava
s jednom 35-godišnjom devojkom“.

„Ovde imamo dva problema“, da citiram omiljenu rečenicu premijera
Srbije.

Jedan, Đinđićev, sastoji se u vremenskom podudaranju Čedinog viteškog
ignorisanja sudstva sa njegovim, Đinđićevim, žestokim šamaranjem
sudova i sudija „zbog neefikasnosti“, i kampanjom da se građanima
umesto ispunjenih obećanja pred noge bace presude funkcionerima
Miloševićevog režima - pa šta košta da košta. Ove funkcionere, mislim.

Stvar je, načelno, u redu, i trebalo bi uoči izbora savršeno da funkcioniše
- iako ima jednu „kvaku“: isuviše je vremena prošlo i glasači su - uprkos
agresivnim medijima - prestali da mrze „Miloševićeve ljude“. Odnosno, od
tada su im se zamerili drugi, ali to već jeste lični premijerov problem. (Ne
mnogo veliki, doduše, jer kad se u zatvor strpaju svi „ostaci starog
režima“, ostaju za najmanje godinu-dve aktuelni „unutrašnji neprijatelji“,
„kočničari razvitka“, „oni što stavljaju klipove u točkove“... a može da
smisli i nešto novo ako mu je baš do kreativnosti, jer ovaj recept je već
proveren, od Novosibirska do Beograda, a i šire.)

Đinđić, dakle, šamara sudije i ne da im da plaču, a onda se pojavi princ
na zebri (odnosno, ne pojavi se!) Čeda, i zvizne im šljagu s leđa: on ne
priznaje taj sud.

Kad u sudnicu neće kao svedok, kako li bi se tek koprcao da je on
okrivljeni! Čovek bi pomislio da je reč o urođenoj ili stečenoj fobiji, ili da,
jednostavno, neće da se odazove pozivu da ne načne maler: kad se
jednom krene po sudovima... A možda ima na umu i časnu reč koju je
dao Miloševiću: pojavi se on, lepo, u sudnici, kaže „dobar dan“, a oni
njemu „dobar dan, lepo što ste došli, ali mi vam nismo rekli da ste i
optuženi...“. U nedostatku informacija, i ovo se ima podvesti pod
sujeverje, odnosno pod psihološki fenomen, što onda predstavlja Čedin
lični problem. Nešto kao strah od zatvorenog prostora.

Naš problem, međutim, predstavlja način na koji predsednik poslaničkog
kluba DOS - koji, posle najnovijih rezova, predubokih za estetsku
hirurgiju, opet ima većinu u Skupštini - shvata demokratiju. Ista, naime,
ni njemu kao „zaslužnom pojedincu“ ni kao nosiocu visoke funkcije ne
daje nikakvo pravo da oslobađa krivice nijednog pojedinca, pa ni ćerku
čijeg je oca poslao tamo gde će, po svemu sudeći, doveka ostati u
zatvoru.

Može da joj pošalje cveće, ili napiše pismo, i to je najviše što može da
učini za nju. (Uzgred, ako joj piše, Marija Milošević nije „35-godišnja
devojka“, mislim, bila je u braku.) Sve ostalo je nepristrasno svedočenje,
odnosno istinit - pod pretnjom kazne za laž - iskaz.

U demokratiji, dakle - a to je ono što princ Demokratske ne zna -
presuđuje sud. Čeda, dakle, nema pravo da oslobodi odgovornosti (ako je
odgovorna!) Mariju Milošević, kao što nema pravo da je osudi. Ni nju, niti
bilo kog drugog. Ako meni ne veruje, neka pita Batića. Mada, kad
razmislim, možda bi za njega bilo bolje da se za osnovne poduke iz ove
oblasti obrati nekom stručno kompetentnijem od sadašnjeg srpskog
ministra pravde. U protivnom, ako počne da sudi, šta će ga sprečiti i da
hapsi? Taj film smo već gledali, ali zašto bih baš ja bio taj koji će Čedi
uskratiti zadovoljstvo i ispričati mu kako se završava?

A kad smo već kod hapšenja: dva puta patrole MUP nisu uspele da Čedu
Jovanovića, po nalogu sudije, privedu u sudnicu. Nisu ga našli. Ako nisu
uspeli da nađu Čedu, koji se, evidentno, ne krije, kako će pripadnici MUP
pronaći sve one zbog kojih sada „prevrću nebo i zemlju“? I da li je to
samo lični problem Dušana Mihajlovića?

[ Next Thread | Previous Thread | Next Message | Previous Message ]


Replies:


Post a message:
This forum requires an account to post.
[ Create Account ]
[ Login ]

Forum timezone: GMT+1
VF Version: 3.00b, ConfDB:
Before posting please read our privacy policy.
VoyForums(tm) is a Free Service from Voyager Info-Systems.
Copyright © 1998-2019 Voyager Info-Systems. All Rights Reserved.